Sezona 2018./2019. - Ime obitelji
PlayDrama i HNK Split
premijera: 03.11.2018.
Tomislav Zajec: Mala Moskva, redateljica Olja Lozica
premijera: 15.12.2018.
po motivima proze Tanje Mravak: Trešnja, adaptatorica i redateljica Tamara Damjanović
U vremenu u kojem se polako zasluživani civilizacijski dosezi rasipaju poput prašine na vjetru, odgovorno se baviti kazalištem znači zauzeti stav, ući u aktivan suodnos s društvom oko sebe, pokušati pronaći i definirati duh vremena. Kvalitetan, suvremeni teatar može biti bilo gdje na širokom horizontu između zabave i poduke, ali ne smije zanemarivati okolnosti u kojima nastaje. Nova sezona kazališta PlayDrama, stoga, traga za simptomima društvenih boljki, pokušavajući od fragmenata tih simptoma, ili usprkos njima, isplesti živa i neposredna scenska djela.
Zajednički nazivnik bitnih društvenih pitanja danas sadržan je u jednoj riječi; obitelj. Obitelj kao osnovna socijalna jedinica, elementarna stanica svake političke strategije, kamen spoticanja u recentnim debatama o ljudskim pravima, društvena vrijednost o kojoj svatko ima mišljenje. Nedavna javna rasprava o pravnom instrumentu koji bi regulirao sredstva borbe protiv nasilja nad ženama, kao i društveno-politički pokreti koji zazivlju ime obitelji, nude nezaobilazni tematski okvir i početni akord u promišljanju o odgovornom kazališnom programu. Ako zaobiđemo politički populizam, suprostavljene pozicije i žutilo (svako)dnevnog tiska, u zraku ostaje visjeti temeljno pitanje: što nam obitelj znači danas? Može li se supstanca tog pojma, njeno ime u koje se zaklinje, mijenjati u skladu s vremenom? Koliko je značenja ostalo u tom imenu, u odnosu na prethodne generacije? Umberto Eco svoje kapitalno djelo Ime ruže završio je heksametrom iz kojeg se razvio i naslov knjige: Od ruže negdašnje osta ime, imena tek gola imamo. Što se, sada i ovdje, krije u imenu obitelji?
Kazalište PlayDrama nastalo je kao teatar dramskih praizvedbi, a takva estetska odrednica i dalje čini važan dio programskog usmjerenja. Prva dramska premijera ove sezone je, u skladu s time, praizvedba novog dramskog teksta Tomislava Zajeca, jednog od nekolicine vodećih suvremenih hrvatskih dramatičara. Zajec je svoju novu dramu pisao posebno za Playdramu, unaprijed znajući autorsku ekipu buduće predstave, ali i, još važnije, glumačku podjelu, pa je Mala Moskva komad precizno iskrojen za mlade splitske glumce koji će ga iznijeti na scenu. Zajec u svojoj uzbudljivoj i virtuozno ispisanoj studiji odnosa unutar obitelji polazi od Čehovljeve Tri sestre, osmišljajući likove nalik trima sestrama i njihovu bratu, pa od toga razvija originalnu, suvremenu dramu, nemilosrdnu u opisu duha vremena, ali istovremeno toplu i punu ljubavi prema vlastitim disfunkcionalnim licima. Zajecovu Malu Moskvu režijski će osmisliti Olja Lozica, mlada i maštovita redateljica dobro poznata splitskoj publici, a glumačku podjelu za koju je drama pisana čine Petra Kovačić Pavlina, Đana Kuzmanić, Monika Vuco Carev i Nikša Arčanin.
Suvremeno kazalište odavno je ne samo dramsko i ne mora biti usmjereno na tekstualni predložak, pa nova Playdramina sezona uz praizvedbu Zajecove drame nudi i intrigantni autorski projekt, odnosno djelo koje će djelomično nastati u procesu skupnog osmišljavanja. Vrlo mlada redateljica Tamara Damjanović, nakon nekoliko izvrsno primljenih projekata u zagrebačkom Gavelli, u Split dolazi postaviti scensko djelo bazirano na motivima priče Trešnja, splitske književnice Tanje Mravak. Tanja Mravak svojom je recentnom zbirkom priča, naslovljenom Naša žena, sušnog ljeta gospodnjeg 2017., postigla zamjetan književnički uspjeh, ali i ponudila vrelo motiva kao stvorenih za prijenos na kazališnu scenu. Tamara Damjanović prepoznala je scenski potencijal te plemenite, gorko-slatke proze, u priči koja se, na drugačiji način od Zajecove, vrti oko obitelji i sadržaja njenog imena.
Sezona PlayDrame, 2018./2019. prema društvenoj stvarnosti se odnosi odgovorno i proaktivno, kako izborom tema, tako i odabirom suradnica i suradnika. U vremenu u kojem su muško - ženski odnosi prvorazredno političko pitanje, i u kazalištu koje je, čak i kad se načelno trudi otvarati takve teme, pretežno muška stvar, čini se potrebnim osloboditi prostor za drugačiji pogled. Dvije mlade redateljice, zajedno s glumačkim ansamblom kojeg, mimo domaćih kazališnih običaja, čini čak šest glumica i dva glumca, ponudit će splitskoj publici vlastito viđenje živog i odgovornog teatra, podjednako usmjerenog na umjetničku izvrsnost i društvenu aktualnost.